Povreda jednome je povreda svima!

U sklopu projekta “LGBTIQ+ Work Equality Alliance – Fighting Discrimination and Promoting Equality in Employment”, radna skupina sastavljena od predstavnika/ca sindikata i organizacija civilnoga društva raspravljala je o mogućnostima i načinima na koje se implementacija inkluzivnih poslovnih praksi i kolektivnih ugovora može koristiti za zaštitu i unapređenje prava i položaja LGBTIQ+ radnika i radnica. Rezultat rada ove skupine su preporuke navedene u nastavku teksta.

Ove preporuke su pokušaj definiranja realnih i primjenjivih praksi koje će biti korisne ne samo LGBTIQ+ radnicima/ama, već i pripadnicima/ama drugih ranjivih i marginaliziranih skupina te radnicima/ama općenito. Preporuke su kreirane i s ciljem poticanja aktera unutar sindikata da uzmu u obzir specifične interese LGBTIQ+ radnika/ca tijekom kolektivnog pregovaranja. Valja istaknuti da ove preporuke ne iscrpljuju sve mogućnosti koje sindikatima stoje na raspolaganju za postizanje veće uključivosti i raznolikosti u svojim kolektivima te kod poslodavaca s kojima surađuju, već predstavljaju prvi korak i pozivaju na unapređenje poslovanja i rada sindikata.

Radna skupina je ove preporuke izradila uzimajući u obzir da nemaju svi sindikati jednake financijske i ljudske kapacitete te mogućnost implementacije svih navedenih preporuka. Stoga, svaki pomak prema ostvarenju ciljeva koji su ocrtani ovim preporukama predstavlja dobru praksu u stvaranju inkluzivnih radnih okruženja i ravnopravnog društva u cjelini.

U nastavku ovog teksta nalazi se niz preporuka koje je kreirala spomenuta radna skupima:

Unutarnje prakse uključivosti i raznolikosti

  1. Preporučuje se da sindikati svojim internim aktima jasno propišu zabranu diskriminacije, zlostavljanja, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, navedu primjere takvih nedopuštenih ponašanja te osnove diskriminacije sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Također, poželjno je propisati i razraditi postupke i posljedice u slučaju utvrđenja da je do nedopuštenih ponašanja došlo te imenovati osobu ili skupinu osoba koja će biti odgovorna za zaprimanje pritužbi i provođenje pokrenutih postupaka. Uspostava takvih praksi unutar sindikalnih kolektiva omogućit će i olakšati sindikatima prenošenje dobrih praksi na poslodavce s kojima rade i surađuju. Promicanje i podizanje svijesti o inkluzivnim poslovnim politikama i načinima rada na sastancima sindikata, događanjima i u drugim sličnim prilikama smatra se jednim od primjera dobre prakse.
  2. Sindikati bi trebali koristiti uključiv jezik u svojim internim aktima i poslovnoj komunikaciji unutar kolektiva. Uključivi jezik može poboljšati empatiju i razumijevanje ljudi kao složenih pojedinaca s intersekcijskim i raznolikim identitetima i iskustvima. Kada jezik zanemaruje pitanja jednakosti i ravnopravnosti, on samo doprinosi daljnjem isključivanju sindikalnih zaposlenika/ca, volontera/ki, te članova/ica koji pripadaju ranjivim ili marginaliziranim skupinama.
  3. Prilikom rada na slučajevima diskriminacije, zaštite dostojanstva radnika, implementaciji praksi uključivosti i raznolikosti te rada na drugim sličnim pitanjima, sindikati bi se trebali konzultirati sa stručnjacima/kinjama s iskustvom u području ljudskih prava i/ili uključivosti i raznolikosti. Ako sindikati nemaju takve stručnjake/kinje među zaposlenicima/ama ili volonterima/kama, mogu uspostaviti suradnju s vanjskim stručnjacima/kinjama i/ili organizacijama civilnoga društva koje rade u području ljudskih prava i/ili uključivosti i raznolikosti. Također, poželjno je da sindikati planiraju razvoj i jačanje vlastitih kapaciteta u spomenutom području, u skladu s dostupnim financijskim i ljudskim resursima.
  4. Preporučuje se sindikatima da svojim zaposlenicima/ama, volonterima/kama te članovima/cama omoguće sudjelovanje na  edukacijskim aktivnostima o zaštiti i unapređenju ljudskih prava, treninzima za podizanje svijesti o položaju i pravima LGBTIQ+ osoba te drugim aktivnostima koje obrađuju teme uključivosti i raznolikosti. Osobe koje na tim aktivnostima sudjeluju mogu prenijeti stečena znanja i iskustva na ostale članove/ice kolektiva. Sudjelovanje u takvim aktivnostima korisno je za podizanje svijesti unutar kolektiva te stvaranje sigurne okoline za sve njegove članove/ice.
  5. Poželjno je da sindikati informiraju sve svoje zaposlenike/ce, volontere/ke te članove/ice o pravima koje LGBTIQ+ osobe i članovi/ice drugih ranjivih i marginaliziranih skupina mogu ostvariti temeljem posebnih zakona i drugih propisa koji se na njih odnose, kao što su pravo na sklapanje životnog partnerstva, zaštita majčinstva i prednost pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Uz navođenje samih propisa i odredbi, poželjno je objasniti socijalni kontekst i društvenu vrijednost propisivanja i jamčenja tih prava.
  6. Sindikati bi trebali učestalo raditi na poticanju svojih LGBTIQ+ radnika/ca, volontera/ki te članova/ca da se samoorganiziraju u interesne grupe iz različitih područja. Samoorganiziranje može započeti neformalnim sastancima i raspravama, a zatim se razviti u formalni odbor ili izabrane izvršne pozicije. Važno je da sindikati aktivno stvaraju i vode brigu o održavanju sigurnih prostora za osnivanje kolektiva koji se bave različitim područjima interesa. Samoorganiziranje radnika/ca oko određenih ciljeva pogodno je za stvaranje i održavanje aktivnog članstva te razvoj njihovih organizacijskih sposobnosti.

Vanjske prakse uključivosti i raznolikosti

  1. Osim u internom djelovanju, sindikati bi trebali koristiti uključiv jezik i vizuale tijekom aktivnosti informiranja i komunikacije u sklopu javnih događanja, u objavama na web stranicama i društvenim mrežama, tijekom javnih kampanja, intervjua i medijskih izjava, oglašavanja i dr. Upotreba uključivog jezika je jednostavan način za komuniciranje prema široj javnosti da dotični sindikat poštuje i promiče raznolikost, uključivost i jednake mogućnosti za sve ljude. Također, uključivi jezik može služiti kao alat za promicanje vrijednosti i načela sindikata. Još jedna funkcija uključivog jezika jest njegova upotreba u svrhu stvaranja sigurne okoline za LBGTIQ+ osobe te poticanje i osnaživanje na prijavljivanje zlostavljanja, diskriminacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja.
  2. Kao primjer djelovanja u svrhu podrške i promicanja uključivosti i raznolikosti, sindikati mogu organizirati tematska događaja, prisustvovati na događanjima drugih organizacija, provoditi javne kampanje, pružiti financijsku ili druge oblike podrške organizacijama koje djeluju području ljudskih prava ili uključivosti i raznolikosti i dr. Jednostavni istupi u javnosti, poput proslave dana koji su važni za LGBTIQ+ zajednicu (IDAHOBIT, Dan izlaska iz ormara, Mjesec ponosa) i/ili drugim ranjivim/marginaliziranim skupinama, mogu dati snažnu poruku o vrijednostima i temeljnim načelima sindikata.
  3. Potiče se sindikate na sklapanje i održavanje suradnje s partnerima i suradnicima koji dijele iste vrijednosti poticanja i poštivanja uključivosti i raznolikosti. Takvo djelovanje omogućit će sindikatima da budu dio mreže organizacija koja koordinirano radi na ostvarenju zajedničkog cilja stvaranja ravnopravnog društva. Tematske mreže odličan su alat za međusobnu podršku i povećanje vidljivosti njihovih članova.
  4. Sindikati mogu uključiti pitanja koja se tiču prava i položaja LGBTIQ+ osoba i druge teme uključivosti i raznolikosti u programe osposobljavanja i edukacijske aktivnosti koje organiziraju za aktiviste/kinje, stručnjake/inje, poslodavce, zaposlenike/ce te širu javnost. Podizanjem svijesti o raznolikosti i uključivosti, sindikati imaju mogućnost spriječiti kršenja radničkih prava, umjesto saniranja posljedica nakon što se kršenja dogode.

Uključivost, raznolikost i kolektivno pregovaranje

  1. Tijekom svakog kolektivnog pregovaranja, poželjno je da se sindikati konzultiraju sa stručnjacima/kinjama koji/e rade u području ljudskih prava i/ili uključivosti i raznolikosti, a osobito kada je riječ o pravima i obvezama koje proizlaze iz odredbi koje reguliraju prevenciju i suzbijanje diskriminacije, zaštitu dostojanstva radnika, unutarnje i vanjske prakse uključivosti i raznolikosti te druga slična pitanja. Ako poslodavac i/ili sindikat nemaju takve stručnjake/inje, mogu uspostaviti suradnju s vanjskim stručnjacima/kinjama i organizacijama civilnoga društva koje rade u području ljudskih prava i/ili uključivosti i raznolikosti. Ako poslodavac ili sindikat imaju samoorganizirani LGBTIQ+ kolektiv radnika i radnica, trebali bi se savjetovati s tim kolektivom o njihovim potrebama i problemima s kojima se suočavaju na radnom mjestu.
  2. Nacionalno zakonodavstvo većine zemalja, pa tako i Republike Hrvatske, jamči radnicima/ama pravo na izbor radničkog vijeća koje će sudjelovati u donošenju odluka o pitanjima koja se odnose na ekonomska i socijalna prava radnika i radnica. Tijekom kolektivnog pregovaranja sindikati bi, kad god je to moguće, trebali inzistirati da se u kolektivni ugovor uključi obveza poslodavca da se savjetuje s radničkim vijećem i/ili dobije njegovu prethodnu suglasnost kada se raspravljaju i donose odluke o ekonomskim i socijalnim pravima radnika i radnica. Ovakvo postupanje korisno je za poticanje većeg interesa i sudjelovanja radnika/ca u donošenju odluka koje se na njih odnose.
  3. U sadržaj kolektivnih uogovora poželjno je uključiti odredbe relevantnih zakona koji reguliraju pitanja zaštite prava radnika te prevencije i suzbijanja diskriminacije (Zakon o radu, Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o suzbijanju diskriminacije i dr.). Uzevši u obzir da većina radnika/ca ne čita zakone i druge opće propise, takvo postupanje bi povećalo mogućnost da radnici/e i odgovorne osobe poslodavca budu informirane o definicijama, pravima i dužnostima koje proizlaze iz niza različitih zakona i drugih propisa. Poslodavci bi trebali stalno raditi na povećanju svijesti i znanja njihovih radnika i radnica. Uključivanje odredbi zakona u kolektivne ugovore ima više svrha, poput sistematizacije relevantnih zakona i propisa u jednom aktu te korištenje tog akta za informiranje radnika i radnica. Još jedna svrha jest osiguravanje da će u slučaju izmjena i dopuna zakona i drugih propisa, a koje bi za radnike/ce mogle imati negativne posljedice u vidu umanjenja njihovih prava, radnici/e i dalje imati isti razinu i obuhvat prava jer ako je pravo koje proizlazi iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika/cu najpovoljnije pravo. Sindikati bi prava koja proizlaze iz nacionalnog zakonodavstva i propisa Europske unije te međunarodnih standarda ljudskih prava trebali smatrati minimalnom razinom prava koja će biti obuhvaćena kolektivnim ugovorim. Kolektivnim ugovorima se radnicima/ama može jamčiti veća razina i obuhvat prava od one propisane obvezujućim pravnim aktima i međunarodnim standardima ljudskih prava.
  4. Poželjno je u kolektivne ugovore uključiti i odredbe o konkretnim primjerima nedopuštenih ponašanja koja se mogu smatrati zlostavljanjem, diskriminacijom, uznemiravanjem i/ili spolnim uznemiravanjem. Propisivanje i opisivanje tih ponašanja u sklopu kolektivnih ugovora nudi mogućnost da svi zaposlenici/e budu informirani o tome kako se ponašati na radnom mjestu te u kojim slučajevima i na koji način reagirati u slučaju potrebe. Poželjno je kolektivnim ugovorima propisati i postupke te moguće sankcije u slučajevima kada se utvrdi da je došlo do nedopuštenih ponašanja. Odredbe kolektivnih ugovora i poslovne politike poslodavca za prevenciju i suzbijanje zlostavljanja, diskriminacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja trebaju se odnositi na sve oblike nedopuštenih ponašanja i nasilja, uključujući seksualno, rodno uvjetovano, ekonomsko te emocionalno i psihološko nasilje.
  5. Poslodavci su dužni informirati sve zaposlenike/ce o postojanju i sadržaju kolektivnog ugovora i drugih internih akata koji reguliraju radna prava i dužnosti zaposlenika/ca. Uzevši u obzir da poslodavci često ne ispune tu obvezu na primjereni način, već dokumente samo stave na svoje internetske stranice i/ili oglasne ploče bez daljnjeg objašnjenja njihova sadržaja, radnici nisu upoznati sa sadržajem tih dokumenata. U takvim slučajevima sindikati bi trebali biti dostupni radnicima/ama za pružanje potpore u tumačenju tih dokumenata te prava i obveza koje iz njih proizlaze. Takvu podršku sindikati mogu pružiti putem pojedinačnih savjetovanja ili radionica organiziranih u tu svrhu.