Skupina istraživača/ica objavila je znanstveni rad na temu uloge direktora/ica u stvaranju poticajnog radnog okruženja za LGBTIQ+ zaposlenike. Zanimalo ih je kako moć direktora/ice utječe na ravnopravnost LGBTIQ+ osoba na radnom mjestu, a zaključak studije je da moć direktora/ice predstavlja prepreku u promicanju radnopravnosti.
Studija se fokusirala na ulogu i moć direktora/ica budući da oni imaju ključnu ulogu u pokretanju i/ili odobravanju inicijativa poput onih za jačanje LGBTIQ+ ravnopravnosti na radnom mjestu, te općenito donose strateške odluke i raspodjeljuju sredstva i prioritete tvrtke.
Za mjerenje korporativne LGBTIQ+ ravnopravnosti u studiji je korišten sustav bodovanja koji je razvila organizacija Human Rights Campaign.
Istraživanje je pokazalo da direktori/ce koji raspolažu s velikom količinom moći često ne iskazuju sklonost inicijativama za LGBTIQ+ ravnopravnost. To je posebno vidljivo u slučajevima gdje tvrtka nema snažan vanjski nadzor (ima niski udio institucionalnih investitora), gdje postoji netransparentnost (veća mogućnost manipulacije prihodima) ili ako se sjedište tvrtke nalazi u državi koja ima visok udio religiozne populacije.
Kao neke od razloga za to istraživači/ce su navele nevoljkost direktora/ica da se suprotstave onim dioničarima koji ne odobravaju inicijative za LGBTIQ+ ravnopravnost; nevoljkost ulaganja u takve inicijative, odnosno nepoznavanje benefita koje one mogu donijeti tvrtkama; ili pak osobna uvjerenja direktora/ice.
Ipak, u istraživanju se navode neke prednosti ulaganja i poticanja LGBTIQ+ inicijativa. Ne samo što je to moralno ispravna odluka, već dugoročno može donijeti benefite u korporativnom kontekstu poput povećanja produktivnosti, povećanja prihoda i uspješnosti tvrtke, porasta zadovoljstva zaposlenika/ca, ali i klijenata (vidi, primjerice, Wang i Schwartz, Shan i dr., Hossain i dr.).
