Nakon rezervacije turističkih ili poslovnih putovanja za zemlje koje diskriminiraju LGBT osobe, nerijetko iz veleposlanstva ili konzulata traže pojašnjenje o osobnim odnosima između pojedinih osoba. /// Jedan od poslovnjaka koji dosta putuje po Aziji i Africi kaže da zna da se vjerojatno ne bi vratio u hotel čitav da na službenu poslovnu večeru dođe sa svojim partnerom /// Smrtna kazna za LGBT osobe propisana je još uvijek u 13 zemalja svijeta, a u više od 70 prijeti im višegodišnji zatvor

Piše: Darko Markušić

Seksualna orijentacija i spolna pripadnost u pravilu nisu smetnje za putovanje u druge zemlje ili za izdavanje viza za ulazak u njih.

Potvrđuju to i službeni odgovori koje smo primili iz Veleposlanstava niza zapadnih zemalja. LGBT orijentacija ne ubraja se u opravdane razloge za uskraćivanje vize za ulazak u većini zemalja svijeta, pogotovo ako govorimo o modernim demokratskim društvima zapadne Europe, Amerike ili Oceanije (Australija, Novi Zeland). Te zemlje, primjerice, SAD, Kanada i Australija više pažnje posvećuju eventualnom sudjelovanju u ratnim zločinima ili aktivnostima tijekom ratova na području jugoistočne Europe devedesetih godina. Uskraćivanje ili laganje o ratnom angažmanu opravdani je razlog za deportaciju u više zemalja.

Kako ističe Dario Jović, prvi tajnik i zamjenik veleposlanika Švedske, “ne postoji slučaj zbog kojeg bi nekome bio uskraćen ulazak u Švedsku zbog njegove seksualne orijentacije. Pitanje seksualnih preferencija nije relevantno za švedske vlasti prilikom odlučivanja o vizama, odnosno podnošenja aplikacija za vize”.

Paulina Bielska, druga tajnica i vicekonzul u Veleposlanstvu Poljske u Zagrebu, “decidirano kaže da takvih slučajeva nema, jer i poljski zakoni i zakonodavstvo Europske unije sprječava takvo postupanje prema podnositeljima viza”.

Helene Kazalicky Bary iz Veleposlanstva Kraljevine Belgije u Zagrebu, naglašava da “se seksualna orijentacija nikada ne uzima u obzir prilikom podnošenja, odnosno odlučivanja o vizama za ulazak u Belgiju”. Predstavnica belgijskog Veleposlanstva dodatno ističe kako je upravo Belgija bila druga država na svijetu koja je legalizirala istospolne brakove.

Iz američkog Veleposlanstva također otklanjaju mogućnost da bi nekome zbog seksualne orijentacije ili spolne pripadnosti bila uskraćena mogućnost ulaska u SAD.

Nikakav službeni odgovor nismo uspjeli dobiti od diplomatskih predstavništava zemalja, koje su poznate po diskriminaciji osoba LGBT pripadnosti, odnosno zemalja koje su prema Global Benchmarku Workplace Pridea označene kao diskriminatorske.

Naime, u 70-ak zemalja i to uglavnom afričkih (Angola, Nigerija, Zimbabve, Uganda, Kenija, Kamerun, Maroko, Alžir, Tunis…), azijskih (Šri Lanka, Mianmar, Indija…) predviđene su zatvorske kazne za iskazivanje LGBT pripadnosti. U većini tih zemalja posebnu ulogu ima i tzv. vjerska policija, vjerski propisi ili čak i vjerski sudovi koji dodatno sankcioniraju iskazivanje LGBT pripadnosti. Smrtna kazna je pak propisana za LGBT osobe u čak 13 zemalja svijeta, iako nema Workplace Pride nema podataka da je u svima i primjenjena. Radi se, ponovno, uglavnom o afričkim i azijskim zemljama od Mauritanije i Tanzanije, preko Sudana i Jemena, do Iraka, Irana, Pakistana i Afganistana.

Više podataka o tim zemljama moguće je vidjeti ovdje.

Zanimljivo je da u mnogim, osobito arapskim, zemljama koje drastično penaliziraju homoseksulanost ona je duboko raširena i ukorijenjena u ruralnim područjima istih zemalja, a u mnogim arapskim zemljama su društveno prihvaćeni seksualni odnosi starijih muškaraca i maloljetnika kao njihovo iniciranje u seksualni život.

Među zemljama koje većinom neprijateljski gledaju na homoseksualnost i nizom propisa otežavaju život osobama LGBT zajednice u posljednje vrijeme iskače Rusija. No nikakav službeni komentar nismo uspjeli dobiti na ovu temu niti od ruskog veleposlanstva.

Dakle, diplomatski predstavnici zemalja koje negativno gledaju na LGBT zajednicu uglavnom najradije o tim temama i šute, odnosno nastoje prešućivanjem smanjiti pažnju javnosti.

Iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija ističu da “službeno nisu zaprimili nijednu pritužbu hrvatskih državljana, kojima bi bila odbijena viza za ulazak na područje neke druge države iz navedenog razloga”.

Kako neslužbeno doznajemo, u jednoj od turističkih agencija koja se specijalizirala za putovanja u egzotične zemlje, među kojima ima velik broj zemalja koje se nalaze na listi antiLGBT zemalja Workplace Pridea, diskriminacija se ne provodi otvoreno.

Primjerice, kada su prijavljivali skupinu turista za putovanje u Iran neslužbeno su im znali postavljati upite o kakvim se parovima radi. Prilikom rezervacije smještaja, ako su dva muškarca ili dvije žene trebale biti smještene u istoj sobi, pitalo se u kakvom su međusobnom odnosu i sugerirano im je da izbjegavaju smještati dva muškarca u istu sobu ako nisu članovi uže obitelji.

Slično postupanje znalo se događati i kod rezervacije smještaja u pojedinim afričkim zemljama, dok većina arapskih zemalja sjeverne Afrike ili Perzijskog zaljeva, osim Irana, unatoč tome što mnoge od njih penaliziraju homoseksualnost prilikom dolaska turista ili poslovnih putovanja pokazuju veću razinu otvorenosti i diskrecije. Može se čak reći i da toleriraju privatnost posjetitelja.

Razgovarajući s nekoliko poslovnjaka koji zbog prirode posla dosta putuju po spomenutim zemljama Afrike i Azije o tim se pitanjima uglavnom ne govori.

Nezamislivo je, međutim, kaže od jedan direktora koji dosta radi na projektima međunarodnih institucija u Africi i Aziji da javno iskažete takve sklonosti. Da, primjerice, na službeni prijam ili večeru dođe s dečkom ili muškim partnerom, od posla sigurno ne bi bilo ništa i to je najmanje što se može dogoditi. Vjeruje da bi ga negdje u povratku do hotela i “dodatno obradili”, primjerice u Iranu, Tanzaniji ili Rusiji.

S druge strane, nerijetko zbog siromaštva, ali i raširenosti u društvu znalo mu se dogoditi, primjerice, u Pakistanu, Alžiru ili Afganistanu znalo mu se dogoditi da mu neslužbeno ponude u restoranu ili hotelu usluge ženskog ili muškog društva. Osobito je, kaže, značajna potražnja za mlađim osobama, što bi i u većini razvijenih zapadnih zemalja bilo kažnjivo i označeno pedofilijom.

Svi naši sugovornici ne žele ništa reći pod imenom i prezimenom, jer vjeruju da će im to naškoditi njihovim budućim poslovima.

Očigledno, pitanje otvorenosti i prihvaćenosti različitosti je usko povezano s gospodarskim razvojem. Što je zemlja gospodarski i društveno razvijenija, ta se pitanja više ne postavljaju. Izuzetak su naravno autokratski ili diktatorski režimi koji u pravilu traže uniformiranost i zabranjuju različitosti, jer ih se u osnovi boje.

 

Photo: Kathy Drasky, license