Piše: Jelena Svirčić

Na nedavno održanoj konferenciji “Radnopravnost 2017. – Radno okruženje ponosno na raznolikost” sudjelovali su predstavnici/e najvećeg sindikata industrijskih radnika u Europi, britanskog sindikata Unite the Union koji su podijelili svoja iskustva i govorili o najboljim praksama koje provode. Unite the Union snažan je sindikat koji broji 1.42 milijuna članova/ica i velika su politička snaga u Britaniji, a njihov posjet Zagrebu bio je odlična prilika za razgovor s nekima od njihovih aktivista/ica. Intervju s Philom Jonesom iz  Nacionalnog LGBT odbora Unite-a i Carolyn Simpson – regionalnom dužnosnicom za ravnopravnost i žene za London i istočnu regiju pročitajte ovdje.

Prije četiri godine Unite je pokrenuo novi ogranak, tzv. Community organizing kako bi mobilizirali i organizirali nezaposlene, studente i umirovljenike i općenito sve bez posla ili s privremenim poslovima. Na koji način to rade i kakvi su im rezultati, razgovarali smo s Davidom Condliffeom – koordinatorom za zajednicu za London i istočnu regiju.

Na koji način nezaposleni, studenti i umirovljenici sudjeluju u vašem programu organiziranja u zajednici?

Organiziramo penzionere, studente, nezaposlene, bilo koga tko ne radi. Podižemo im svijest o važnosti aktivnog sudjelovanja u životu zajednice kojoj pripadamo. Naši članovi su nezaposleni radnici koji pokušavaju naći posao. Često su izolirani i ne sreću se s drugim ljudima puno. Organiziramo se po centrima za nezaposlene i nastojimo biti s njima u najgorim vremenima i u slučajevima kada su izbačeni s liste naknade za nezaposlene. Govorimo im da se prvi put u povijesti mogu uključiti u sindikate i da im možemo pomoći da se organiziraju i razviju svoje vještine radom u zajednici. Zapravo se radi se o agendi osnaženja kakvu veliki industrijski sindikat poput našeg želi ohrabriti i poticati. Kad smo osnovali ovaj dio sindikata prije četiri godine imali smo nula članova. Danas ih imamo 17 tisuća i 12 ogranaka po cijeloj Velikoj Britaniji. Nema smisla samo kukati ili se uzrujavati oko određenih politika. Moramo se kolektivno organizirati i pronaći način da promijenimo odnos prema nezaposlenima.

Rekli ste na izlaganju da je zbog skidanja s naknade za nezaposlene bilo dosta slučajeva samoubojstava?

Bilo je na stotine slučajeva kad su ljudi počinili samoubojstvo odmah nakon što im je ukinuta naknada, a na tisuće ljude je nađeno mrtvo u roku tri mjeseca nakon što su proglašeni nesposobnima za rad. Naš glavni cilj je osnaživanje i uključivanje ljudi u članstvo i kolektiv kako bi mogli promijeniti stvari. Naše kampanje zahtijevaju mentalnu promjenu i promjenu načina na koji funkcioniraju politike prema nezaposlenima. Ljude se sankcionira zbog sitnih stvari kao što su kašnjenje na intervju za posao ili neku radionicu i automatski im se ukida naknada iako nemaju nikakvih drugih izvora prihoda.

Što članovi iz klasičnog, industrijskog sindikata kažu na ovakav novi način organiziranja nezaposlenih u zajednici?

Na prvu smo morali educirati svoje industrijske članove što rad u zajednici može donijeti nama kao sindikatu. U zadnje tri godine smo inkorporirali našu industrijsku strategiju u različite mreže koje smo podupirali. Ljudi sad već shvaćaju na koji način se uklapamo u zajednicu jer kroz kampanje pokazujemo najbolje od našeg kolektiva.

Dosegli ste broj od 17 tisuća nezaposlenih članova. Koji vam je sljedeći najbliži cilj? 

Rasti i dalje. Sposobni smo mobilizirati veliki broj ljudi preko svojih brojnih ogranaka diljem zemlje. Radimo uspješne kampanje i razvijamo svoju moć. Ne postoji poslodavac ili multinacionalna kompanija koje se bojimo. Ako rade loše stvari, mi ih želimo natjerati da prestanu s tim. Za nas kao sindikat, sljedeća velika stvar koju smo već započeli jest je mobilizirati nezaposlene, povremeno zaposlene, prekarne i sve druge bez stalnog posla jer u današnjim uvjetima rada više ne možemo imati takvu vrstu rigidne podjele među radnom snagom. Moramo odgovoriti na nove izazove ekonomske klime na način da budemo fleksibilni jer je jako puno ljudi u VB samo povremeno zaposleno i nalaze se u raznim neodrživim prekarnim statusima.

Na koje sve načine pomažete prekarnim radnicima i radnicama?

Zasad imamo puno manje članarine za nezaposlene članove, ali planiramo napraviti puno više. Želimo se obratiti ljudima koji uopće nemaju ugovore i raditi na kampanjama koje će voditi nezaposleni radnici jer to vidimo kao moćni mogući način djelovanja. U porastu je rad bez ugovora zbog čega ljudi ne mogu dizati kredite, plaćati hipoteke i sl. . Radna nesigurnost milijuna ljudi prijetnja je cjelokupnom društvu.

Za razliku od Hrvatske gdje sindikati postaju institucije koje skrbe isključivo o zaposlenima u javnom sektoru, Unite je sindikat većinom privatnog sektora?

Dominantno smo sindikat privatnog sektora, 90 posto našeg članstva je zaposleno u privatnom sektoru i na toj činjenici se većinom i baziraju naše kampanje. Činjenica da se radi o privatnom a ne javnom sektoru nije zapravo pitanje već se radi o pitanju infrastrukture i resursa koje imamo jer smo veliki i moćni sindikat i možemo isprobavati različite strategije kako bi postigli ono što želimo a to je pozitivna društvena promjena. Manjim sindikatima bi bilo puno teže organizirati nezaposlene na način na koji mi to radimo.

Imate li problem s javnim mišljenjem o sindikatima?

Naš najveći izazov po tom pitanju je edukacija mladih ljudi o tome što su sindikati jer se tako nešto sigurno ne uči po školama i fakultetima. Imamo edukacijski program s kojim idemo u škole i na fakultete gdje držimo predavanja tko smo i što radimo. Nailazimo na odličan odaziv, stvarno razumiju naš narativ i žele postati naši članovi. Kad pričamo s mladim ljudima najveći je problem što ne mogu postati članovi sindikata prije 16 godine… Vidimo masovni osjećaj osnaženja ove vrste kod mladih u Velikoj Britaniji. Tako da nije antisindikalno nastrojeni ili pate od manjka proaktivnosti nego jednostavno ne znaju da postojimo a kad to saznaju, žele nam se pridružiti samo što nam često stvari otežavaju neobjektivni mediji koji najčešće nisu na našoj strani.