Piše: Luka Gudek
U okviru projekta „LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu“ u prostoru Kuće Europe, 28. rujna održan je okrugli stol „EU politike LGBTI ravnopravnosti pri zapošljavanju i na radnom mjestu“ na kojem su sudjelovali predstavnici državnih institucija, sindikata te udruga civilnog društva.
Konkretno, to su bili Sandra Bedeniković iz Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Goran Selanec – zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Mia Gonan iz Zagreb Pridea, Mario Kikaš – urednik časopisa RAD, Jelena Miloš iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju BRID te Noah Pintarić iz udruge Prostor rodne i medijske kulture K-zona.
Panel je otvorio Noah Pintarić predstavljajući projekt ‘LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu‘ kojeg partnerski provode K-zona, Udruga Zora te Lezbijska organizacija Rijeka – LORI, a cilj mu je ojačati kapacitete udruga za ljudska i radnička prava po pitanju diskriminacije LGBTI osoba na osnovi rodnog identiteta, rodnog izričaja i spolne orijentacije na radnom mjestu.
Mia Gonan iz Zagreb Pridea pojasnila je da unatoč tome što se lijevi pokreti već dugo bave LGBTI pravima, ona do sada nisu stavljana u kontekst radničkih prava, što je vrlo važno učiniti budući da rješavanje problema radničke klase ne popravlja nužno i položaj LGBTI radnika i radnica. Osvrnula se zatim na povijesni odnos LGBTI i radničkog pokreta, te kao slabost LGBTI pokreta u Hrvatskoj izdvojila fokus na demokratizaciju koji zanemaruje ekonomski aspekt djelovanja, zbog čega bi suradnja sa sindikatima koja se ostvaruje u okviru ovog projekta mogla izmijeniti sliku pokreta u javnosti.
Noah Pintarić u svom je izlaganju kao primjere dobre prakse predstavio dvije udruge koje se bave LGBT pravima, švedski RFSL i britanski Stonewall. Organizacija RSFL osnovana 1950. godine, a cilj joj je postizanje pune ravnopravnosti LGBT osoba i pružanje podrške LGBT imigrantima. U UN-u djeluju kao promatrači, a ciljeve ostvaruju dijalogom s dionicima poput vlade, oporbe, sindikata i raznih agencija te provode certificiranja i treninge kojima im pojašnjavaju različite osnove diskriminacije i mogućnosti zajedničkog djelovanja.
Organizacija Stonewall utemeljena 1989. godine, s ciljem ukidanja zakona o zabrani promocije homoseksualnosti. Od tada se zalaže za priznavanje zločina iz mržnje na osnovi seksualne orijentacije, donošenje zakona o životnom partnerstvu, osniva program ‘Šampioni raznolikosti’ te uvodi Indeks ravnopravnosti – benchmarking alat kojim poslodavci mjere svoja postignuća u području LGBT radničkih prava. Pitanja Indeksa se odnose na politike i prakse koje se implementiraju kako bi se zaustavila diskriminacija LGBT osoba na radnom mjestu te je ove godine prva na ljestvici bila britanska Sigurnosna služba – MI6.
Rad najvećeg sindikata u Velikoj Britaniji – Unite the union, predstavila je Jelena Miloš, ističući da sindikat ima posebnu skupinu koja se bavi pitanjem ravnopravnosti LGBT osoba i to kroz četiri sekcije.
- Radno mjesto fokus je prve sekcije te uključuje rad posebnog sindikalnog povjerenika za LGBT ravnopravnost, provođenje anonimnih anketa o stanju prava LGBT osoba, prijavu diskriminacije te rad na kolektivnim ugovorima.
- Regionalni i nacionalni odbori za LGBT ravnopravnost
- Kampanje protiv diskriminacije LGBT osoba, na primjer „LGBT Pride in British Steel“, kampanja „Zero Tolerance“ te kampanje za istospolne brakove
- Internacionalna solidarnost iskazana u međunarodnoj suradnji
Sandra Bedeniković iz Ureda za ravnopravnost spolova RH pojasnila je kako u Hrvatskoj postojeći zakonodavni okvir štiti LGBT i radnička prava, pozivajući se na Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o radu te Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Prema aktualnoj nacionalnoj politici civilno se društvo mora uključivati u radna tijela za suzbijanje diskriminacije na osnovi spolne orijentacije te se nalaže potreba za suradnjom povjerenstva za ljudska prava, civilnog društva te institucija u čuvanju LGBT prava.
Također, na razini EU krajem 2015. godine Europska komisija donijela je politike za poboljšanje prava LGBT osoba tražitelja azila, suzbijanjem diskriminacije LGBT osoba, suzbijanjem stereotipa, financiranjem udruga koje se bave ovim pitanjima te umrežavanjem sindikata i socijalnih udruženja po pitanju LGBT prava.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Goran Selanec, posvetio odnosu zakonodavstva i sudskih procesa po pitanju LGBT radničkih prava. On trenutnu pravnu zaštitu u zakonodavstvu i sudskoj praksi smatra uglavnom zaslugom aktivnosti LGBT pokreta.
Osvrnuo se i na politike Europske komisije iz 2015. o kojima je govorila Bedeniković, nazivajući ih neinovativnima zbog oštre podjele članica EU po pitanjima LGBT prava. Hrvatski Zakon o ravnopravnosti spolova smatra vrlo pozitivnim jer garantira zaštitu od diskriminacije na gotovo svim područjima života za razliku od većine europskih zakona koji tu zaštitu nude isključivo pri zapošljavanju i na radnom mjestu. Također navodi da uočava napredak u sudskim procesima kao rezultat snažnog strateškog utjecaja LGBT organizacija koje koriste sudske mehanizme nastale u sklopu europeizacije. Na ovo se nadovezao Mario Kikaš, upozorivši na opasnost regresivnih tendencija koje mogu dovesti ostvarena prava u pitanje. Ove su tendencije predvođene sve snažnijim konzervativnim civilnim društvom.
Kikaš stoga vidi moguće rješenje u promicanju socijalnog dijaloga od strane udruga koje se bave zagovaranjem LGBT prava. Upozorava da su sindikati kao partneri tog socijalnog dijaloga u krizi najlakše vidljivoj gubitkom članstva te nekonstruktivnim unutarnjim odnosima. Sindikat Unite the union navodi kao primjer sindikata koji radi na postojećim problemima.
Nakon izlaganja govornika otvorila se rasprava. Predstavnica Hrvatskog poslovnog sektora za održivi razvoj iznijela je kako smatra da se u sklopu projekta vrši pritisak na poslodavce koji su više neinformirani nego nevoljni sudjelovati u zaštiti LGBT radnika/ca. Istaknula je potrebu za edukacijom poslodavaca te stvaranjem pozitivne konkurencije. Pintarić je naveo kako su upravo edukacija i treninzi jedan od dugoročnih ciljeva projekta, dok je Selanec iznio kako mu njegovo iskustvo govori da način na koji se poslodavci ophode sa zaposlenicima može biti izuzetno negativan, pogotovo kod većih poslodavaca.
Na pitanje predstavnika sindikata o tome tko će rješavati pritužbe na kolektivne ugovore koji brane prava spolnih manjina odgovara Selanec koji žestoko kritizira ideju razdvajanja radničkih i ljudskih prava obzirom da je pravo na zaštitu od diskriminacije dio Zakona o radu. Selanec navodi uvođenje zaštite od diskriminacije u kolektivne ugovore rijetkim, dok smatra kako i kad je uvedena, uloga te zaštite staje na borbi protiv stigmatizacije. Predstavnik sindikata ipak vidi prednost u jasnom navođenju prava protiv diskriminacije u kolektivne ugovore u tome što se time radnicima jasno prikazuju njihova prava unutar ugovora koji je pristupačan dokument za razliku od stručno napisanih zakona koje će rijetko tko osim pravnika proučavati.
